Page 61 - 2009

Basic HTML Version

Sama trka za odličje u Litvaniji je bila krajnje neizvesna. Naša posada je posle prvih 500 metara
bila na poslednjem mestu. Ipak, od tog trenutka počela je da „gazi" i već u drugu polovinu trke je
ušla kao lider a na čelu se osamila sa Amerikancima, koji su jedini uspeli da održe korak sa
našima. Nakon velike bitke koja je trajala gotovo 700 metara SAD je izgubila dah. Srpski
četverac je 300 metara od cilja stekao solidnu prednost koju je rutinski sačuvao do kraja
prošavši kroz cilj sa više od sekunde prednosti u odnosu na odlične Amerikance.
- Malo je reći da smo prezadovoljni. Konkurencija je bila mnogo jača nego lane, a momci su
izveslali odličnu trku, taktički zrelu i ispoštovali sve dogovore. Znali smo da će nam SAD i Novi
Zeland biti najveći konkurenti za postolje. Međutim, dokazali smo kvalitet i naš čamac je
zasluženo odbranio svetsku krunu - bio je presrećan selektor juniorske veslačke reprezentacije
Srbije Dejan Guslov.
Luka Đorđević se složio sa Guslovim da je konkurencija u Litvaniji bila mnogo jača nego u
Amsterdamu i „podukao" da mu ovo zlato, kao uostalom i amsterdamsko izuzteno slatko.
- Ponovila se situacija od prošle godine. Zbog obaveza na koledžu u Americi kasno smo stigli u
Srbiju i pripremali smo se za ovo takmičenje svega mesec dana. Veslali smo prvo u dvojcima a
samo desetak dana pred šampionat pala je odluka da nastupimo u četvercu sa kormilarom.
Upravo zbog toga ovo odličje za mene ima posebnu težinu. Bio sam svetski prvak sa Lucićem u
dvojcu ali smo se tada pripremali gotovo pola godine. Sada smo dokazali klasu iako smo imali
neuporedivo manje vremena za pripreme u odnosu na konkurenciju - kazao je Đorđević koji je o
samom finalnoj trci dodao - Kao i u Amsetrdamu prvih 500 metara smo bili poslednji što je
posledica neuveslanosti ali nismo gubili samopouzdanje jer smo znali da smo najači sredinom
trke što se i potvrdilo. U poslednjih 1.000 metara ušli smo kao prvoplasirani i tu je krenula bitka
na „nož" sa Amerikancima. Sve vreme smo verovali u sebe i bili sigurni da imamo brzinu.
Prelomili smo trku na 300 metara do cilja i sve što je bilo potrebno jeste da je rutinski privedemo
kraju. Sve u svemu prezadovoljan sam a još jednom se potvrdilo da u bitkama za medalje
presuđuje želja i vera u sebe koje su kod nas bile ogromne.
I za Igora Lucića ovo zlato ima posebnu težinu iz razloga što su pobedili SAD čiji su im veslači
veliki rivali i na koledžu:
- Posadu SAD čini studenti sa Univerziteta Vašington koji je u Americi „večiti veslački rival"
Berkliju na kojem studiramo Đorđević, Jovanović i ja. S njima smo bili u direktnom okršaju za
zlato i presrećan sam što smo ih nadvisili. Vetar je šarao na stazi od početka i umnogome
otežao posao svima. Do 1.500 metara svi čamci su bili u kombinaciji za postolje što je najbolji
dokaz ogromne i prejake konkurencije. Ipak, tada su i zbog preforsiranosti neki počeli da
posustaju. Mi s druge strane posle kvalifikacija nismo bili načisto koliko možemo ali smo bili
rešeni da „poginemo" na stazi. Od početka smo veslali našu trku a u poslednjih 700 metara
krenula je bitka za zlato na „nož" sa SAD. Po dogovoru pre trke krenuli smo ranije u finiš što
Amerikanci nisu mogli da prate i na kraju smo prošli kroz cilj sa više od sekunde prednosti u
odnosu na njih.
Kao i u Amestrdamu i u Litvaniji nakon trke u vodi je završio kormilar Mateja Jošić.
- Kada smo ga u Amestradmu ubacili u vodu umalo nije izgubio medalju. Sada smo mu, poučeni
tim iskustvom, prvo skinuli medalju a tek onda ga bućnuli - preneo je deo slavljeničkog
raspoloženja iz Trakaija Lucić.